mercredi 21 mai 2014

Smrt poslednjeg velikana srpske književnosti (Figaro Vox, 19.5.2014)

DOBRICA ĆOSIĆ: SMRT POSLEDNJEG VELIKANA SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

Žan-Kristof Buison (Jean-Christophe Buisson)

Pisac i novinar Figaro Magazina, Žan-Kristof Buison, odaje počast Dobrici Ćosiću, srpskom piscu i bivšem predsedniku Jugoslavije, koji je preminuo u nedelju, 18. maja, u 93. godini.

Nesreća nikad ne dolazi sama. Posebno na Balkanu. Srbija, koju poslednjih nedelju dana pustoše poplave biblijskih razmera, u nedelju, osamnaestog maja, izgubila je svog poslednjeg književnog velikana. Dobrica Ćosić, koji je umro u snu u 93. godini, svojim opusom koji čine desetine hiljada gustih epskih stranica, slovi za srpskog Solženjicina. Poput autora Arhipelaga gulaga, i Ćosićeva književna ambicija zadire u istoriju, nacionalni identitet, rat i politiku. Poput ruskog pisca, i Ćosić trpi osude zapadnjačke inteligencije koja ipak bira da se ne meša u jugoslovenska pitanja umesto da se potrudi da ih shvati.

Rođen 1921. u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca pod vladavinom kralja Aleksandra, Ćosić je bio Srbin, ali to je shvatio tek u zrelom dobu. Kao mladić, bio je partizan i učestvovao u Titovom pokretu otpora, a potom, posle rata, u izgradnji komunističke Jugoslavije. Nakon toga je uvideo da je njen federalizam samo izgovor da se smrvi Srbija u okrilju jedne superstrukture s velikom verovatnoćom unutrašnjeg etničko-religioznog raspadanja. Isključen kao disident iz Saveza komunista 1968, pošto se usprotivio da se Kosovu pruži autonomni status (što je, prema njemu, bio preludijum razvoju albanskog nacionalističkog pokreta za nezavisnost: događaji će pokazati da je bio u pravu...), u narednim godinama se opredelio za srpski nacionalizam, koji će ga dovesti do sumnjivih i problematičnih poteza. Kao Miloševićeva podrška, našao se na čelu Savezne republike Jugoslavije između juna 1992. i juna 1993, usred rata s Hrvatskom i BiH. Deset godina kasnije, učestvovao je u obaranju istog tog Miloševića, pružajući podršku pokretu opozicije Otpor, ali će se i od njega distancirati saznavši da ga finansiraju fondacija Soros i drugi strani fondovi.

Ćosić nije govorio samo o Srbiji razorenoj ratovima, kobnim ideologijama i izgubljenim iluzijama. Njegove teme su se doticale i kraja tradicionalne, seljačke, marljive i pragmatične Evrope, izjedene napretkom i tehnikom, hobijima i utopijima.

Koliko se iščuđavalo njegovim političkim zaokretima i angažovanjima, koliko su izazivali nelagodu i osudu, toliko su njegovi romani bili vredni divljenja. Pripovedajući u sagi o porodici Katić istoriju svoje zemlje u XX veku, Ćosić nije govorio samo o Srbiji razorenoj ratovima, kobnim ideologijama i izgubljenim iluzijama. Njegove teme su se doticale i kraja tradicionalne, seljačke, marljive i pragmatične Evrope, izjedene napretkom i tehnikom, hobijima i utopijama. Time njegov romansijerski opus tolstojevske intonacije dostiže univerzalnost. Njegova lucidna melanholija podseća na melanholiju Ive Andrića, ali on se od autora romana Na Drini ćuprija razlikuje izuzetnim narativnim smislom za epopeju. Sva poglavlja Ćosićevih knjiga puna su krvi i znoja, suza i nepravde, izdaja i tragedija; ali u njima ima ogromne i bolne zapitanosti: gde se u našim najgnusnijim delima krije udeo čovečnosti?

Neka nam bude dozvoljeno da ovde iznesemo jednu ličnu uspomenu. Nekoliko sati posle petooktobarske revolucije 2000. kojom je svrgnut Slobodan Milošević, želeo sam da napravim intervju s čovekom koji se, uspevši da zbaci tiranina Jugoslavije posle Tita, spremao da svoju državu vrati među demokratske zemlje: reč je o Vojislavu Koštunici. Sastanak s njim koji je doveo do toga da Figaro Magazin objavi prvi međunarodni intervju novog srpskog predsednika, omogućio mi je Dobrica Ćosić. Zajedno s njegovim sjajnim prevodiocem, Slobodanom Despotom, sreli smo se prethodnog dana u predvorju hotela Palas, na čašici šljivovice. Te večeri je pogled pisca, sedog starca od skoro osamdeset godina, otkrivao odlučnost, ponos i toplinu. Iznenada mi se učini da preda mnom sedi jedan od junaka njegove monumentalne istorijske sage, izbegao iz sela Prerova. Ćosić je sada negde gore, među svojim junacima, veoma visoko.

  • Vreme smrti, Vreme zla, Vreme vlasti, Vreme vlasti 2 (prevedeno kao Le temps de l’imposture ou le roman de Tito), objavljeni su kod izdavača L’Age d’Homme.

(Le Figaro/Vox, 19.5.2014. Prevod s francuskog: J. K.)

Aucun commentaire: